Ana Keglović Horvat-u svom biznisu više se družim s djecom

Ana Keglović Horvat je konzultantica, vlasnica agencije za online komunikacije, edukacije i PR- Lude ribe. Već nekoliko godina surađuju s HRT-om na integraciji društvenih mreža sa televizijom. Njihov rad smo mogli vidjeti nedavno u izbornoj noći kada smo na državnoj televiziji pratili komentare na društvenim mrežama putem Twitter walla u studiju. Prva poslovno-diplomatska konferencija Brown forum gdje se s javnošću komuniciralo putem društvenih mreža njihovo je djelo, a pomogli su i mnogim malim i srednjim poduzetnicima u širenju njihovog poslovanja online.

Ana Keglović Horvat-svoj hobi i strast sam pretvorila u biznis

Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, položila pravosudni ispit i radila niz poslova u pravnoj struci, alumna je Akademije za politički razvoj, no još od srednje škole izrazito ju privlači Internet i ICT.

Posao u struci za koju se formalno obrazovala bio je dosta ograničen u smislu slobode i kreativnosti, no sa svakog od tih poslova koje je radila, od odvjetništva, projekata poput Legalisa, Sudačke mreže ili InfoLexa, do predavača na fakultetu, uzimala je ono najbolje. Kaže da ništa od tih znanja nije bilo suvišno ili neiskoristivo kasnije, već su joj vještine poput javnog nastupa, logičkog zaključivanja, brzine, analitičnosti, osjetljivosti, rad s ljudima, britkost i elokventnost dobro došle u novom okruženju.

Ljubav prema Internetu i mrežama je integrirala u svoj rad na fakultetu, pa je dio komunikacije i nastave provodila korištenjem bloga Prometno pravo 2.0, društvenih mreža, online servisa i slično. To je bilo davne 2008. godine i nije baš bilo shvaćeno u to vrijeme, a veseli ju da je danas takav način rada i komunikacije prihvaćen kod nekih kolega.

Od pravnice, profesorice do poduzetnice

Prije pet godina odlučila je da mora promijeniti posao i zanimanje i raditi nešto što će ju daleko više ispunjavati i pružati veću slobodu. “Nisam mogla zamisliti da ću do kraja radnog vijeka raditi na fakultetu. Tada su društvene mreže bile u povojima, osobito kod nas. Razvijale su se i razvijaju se i dalje gotovo na dnevnoj bazi, pa je praćenje noviteta i stalna edukacija izuzetno važna. Kod nas i nije bilo organiziranog formalnog obrazovaja o korištenju društvenih mreža, online marketinga i komunikacija u poslovne svrhe, pa sam gotovo svaku večer provodila istražujući Internet, stručne blogove, knjige i studije slučaja iz inozemstva i učila o webu, SEO-u, dizajnu, online marketingu, PR-u ili komunikacijama i kako društvene medije mogu ponuditi u poslovnom, edukativnom, aktivističkom i privatnom sektoru.”

Svoj hobi i strast primjenjivala je u radu sa studentima, nevladinim organizacijama ili na volonterskim poslovima. Jedan od takvih poslova je bio community manager na prvom TEDxZagreb 2010. godine gdje je njen rad i trud zapazio manager jedne IT kompanije i ponudio joj suradnju na njihovom projektu. Istovremeno su se javila još tri ozbiljna klijenta. Tada je odlučila da je vrijeme da hobi postane posao.

U poduzetništvo nije skočila naglavačke, već je pomalo napuštala pravo, pomno isplanirala vrijeme i način kako će to napraviti, svjesna da ne želi do kraja života raditi stari posao. “Na početku sam radila kao freelancer, imala prijelaznu fazu i radila paralelno dva posla, bila obrtnica, radila u partnerstvu i konačno otvorila samostalno svoj d.o.o. i potpuno se posvetila novim ciljevima i poslovima.” kaže Ana.

U jeku gospodarske krize napustila sam posao u državnom sektoru i otišla u poduzetništvo.

Ono što je htjela stvoriti jest mali, ali vrlo fleksibilan tim koji ne radi serijsku proizvodnju, već bira zanimljive, inovativne i uzbudljive projekte, kada god to može. Dodaje da u ovoj fazi života, ne želi biti dio korporacije, niti imati 25 zaposlenih u prvoj godini poslovanja i još duplo različitih glavobolja dnevno. “Htjela sam imati svoj posao koji volim, projekte koji me vesele, nekoliko dobrih ljudi s kojima se razumijem i kojima su važne iste stvari kao i meni: sloboda, dinamičnost, točnost, kreativnost, profesionalnost. Mislim da sam to ostvarila u potpunosti s Ludim ribama.

Svjesna sam da će doći potreba za širenjem, no voljela bih to ostaviti za period kada mi djeca budu malo veća jer primarno ne želim propustiti njihovo odrastanje. Za nekoliko godina će im mama ionako ići na živce, pa ću imati sasvim dovoljno vremena za poslovni razvoj. Budimo iskreni, mama im već sada ide na živce, ali još me moraju trpjeti.” kaže Ana

Prvi veliki projekt tjedan dana nakon poroda

Lude ribe su osnovane 2012, nekoliko mjeseci prije nego što je ostala trudna s drugim djetetom. “Tijekom trudnoće radila sam bez problema, osluškujući tijelo i poslu posvećujući onoliko vremena i energije koliko mi je odgovaralo i bilo primjereno. Nakon poroda, nekoliko tjedana sam bila uz bebu, a onda se lagano vratila u radni ritam. Prvi mjeseci su bili vrlo intenzivni i naporni, stariji sin je tek pošao u prvi razred, a mala beba zahtjeva punu brigu 24h na dan. Suprug i mama su se puno angažirali oko obiteljskih obveza, a ja sam dan podredila potrebama djece i radila onda kada je beba spavala. Srećom, uvijek smo se snalazili, a beba je bila vrlo kolegijalna – spavala je dobro i ostavljala mi je vremena da radim. Sjećam se da sam tjedan dana od poroda iz dnevnog boravka krenula u prvi projekt, online praćenje izbora za EU Parlament koje smo radili za HRT. Lude ribe su bile na televiziji, a ja sam sa trosjeda pomoću tableta i mobitela sve pratila i uskakala.” kaže.

Od početka s Anom radi kolega Bartol Šimunić s kojim je surađivala i prije Ludih riba na raznim projektima. Kaže da su vrlo uigran tim i Bartol je tijekom godina poznanstva i suradnje dobro pohvatao njenu poslovnu filozofiju, zbog čega nitko od klijenata ni na koji način nije osjetio njenu odsutnost koja nije dugo trajala.

Posao od kuće i iz oblaka

Ana Keglović Horvat je posao pokrenula praktično iz “oblaka”, uz pomoć online platformi i bez fizičkog ureda. “Svi moji materijali za posao su bili sa mnom, u mobitelu ili na Dropboxu, a kompletan uredski software imala sam unutar Google platformi, odnosno klasičnih operativnih sustava na računalu. Apsolutni sam pobornik digitalizacije svega što se može, osim recimo nekih knjiga, bez čijeg opipa i mirisa ne mogu ni dan danas.”

Moj ured je, zapravo, bio tamo gdje sam imala pristup Internetu. I ta me sloboda oduševljava. Mogu birati gdje, kada i što radim.

Njenim klijentima je najpraktičnije da dolazi do njih, tako da njoj u ured rijetko kada netko dolazi. Da zadovolji formu, napravila je mali radni prostor u dnevnom boravku, vrlo funkcionalan i lišen svih stvari koje odvlače pažnju. “Važno mi je bilo da je to prostor u kojem se sjajno osjećam i u kojem volim raditi i imati svoje male rituale od jutarnje kave na balkonu do opuštenog radnog okruženja ili čaše vina na kraju dana. Funkcionirala sam od početka na taj način bez problema, no kako imam malu djecu ukazala se potreba za nekim prostorom koji bi bio izoliran od Lego kockica, Fifi i Minecrafta i barem jednog od njih koji mi visi na leđima i viče “Mamaaaa” dok razgovaram na telefonu.” dodaje.

U obiteljskoj kući izdvojen je dio prostora koji je zauzeo današnji kućni ured za koji je njena prijateljica rekla da je to zapravo radionica, pa je tako i ostalo – radionica, a ne ured. “Uz savjete moje sestre, koja je isto pravnica, ali se sjajno snalazi u uređivanju prostora, te supruga kojeg sam uhvatila da posudi muške ruke, sami smo obavili potrebne radove i složili prostor koji u potpunosti odgovara potrebama. Stalno ga dotjerujem, još i sada čekam isporuku neke tehnike, ali već sada se toliko sviđa klincima da će me valjda deložirati.” kaže Ana.

Ani i Bartolu se po potrebi u timu priključuju i ostali ovisno o potrebama projekta, pri čemu Ana svima daje potpunu slobodu u radu. “Svima prepuštam da izaberu kako i gdje im je ugodno i lijepo raditi. Vjerujem da se s odgovornim, poštenim i marljivim ljudima najbolje radi kada im damo potpunu slobodu. Zapravo, mrzim situacije u kojima bih stajala nekome iznad glave i provjeravala radi li i jesu li rokovi poštovani. Radije s takvima ne surađujem i tu sam dosta rigorozna. Nitko od nas nije beba da ga se drži za rukicu i vodi. Prema tome, dajem puno slobode i maksimalno poticaja svojim kolegama, a na njima je da procijene odgovara li im takav stil. Nastojim da oni osjete koliko cijenim njihov rad. Zapravo, smatram da bi u svakom razgovoru s nekim poduzetnikom trebalo pitati njegove suradnike kakav je. To je najbolje mjerilo.

Bartol ima priliku cijelo ljeto biti doslovno 2 metra od mora i bilo bi doista glupo da ne uživa u tome. Sav posao se odradi putem online komunikacija. Umjesto velikog, konferencijskog stola za dosadne kolegije, koristimo aplikacije za kolaborativni rad online, a imamo i beskrajno veselu grupu za Lude ribe na Facebooku gdje se super zabavljamo. Mislim da je količina smijeha koja se producira u njoj jamačno kažnjiva barem u pet država svijeta. No, mi se volimo i vidjeti ili jednostavno popiti kavicu, otići na druženje, razgovarati o raznim stvarima, a posao nastojimo riješiti u par minuta na kraju. To sam naučila od svog najvećeg klijenta i preuzela kao svoj princip. Ako se nismo sporazumjeli u 10 minuta, nećemo ni za tri sata.” dodaje.

Prednosti i nedostaci rada od kuće

Kao prednosti rada od kuće Ana ističe veliku uštedu vremena, živaca i goriva na putovanju svaki dan na posao, više vremena s bližnjima, kad su na primjer bolesni ili je to iznenadni odlazak na izlet kad je lijep dan, te niže troškove poslovanja. “Ako vam odgovara, možete raditi i u donjem rublju, ne morate gledati nekoga tko vam ide na živce i nema blejanja drugih kolega po kavama samo da im prođe radno vrijeme dok vi radite, nema sastanaka koji traju satima. Možete staviti da se nešto kuha dok provjeravate e-mail. Pogodno je za mame ili tate koji ostaju uz dijete ili čak konzultante koji ili pripremaju materijale samostalno i uvijek oni odlaze klijentima na sastanke.”

Kao nedostatak navodi rizik da ćete uvijek biti svima na raspolaganju, ako ne postavite granice nećete prestati raditi i svakako morate imati dobru dozu samodiscipline. “Uglavnom nemate pojma koji su se novi dućani otvorili u centru grada. Kuhinja je blizu. Preblizu. To mi ide pod obje kategorije.” kaže Ana.

Ana Keglović Horvat kaže da ni u jednom trenutku nije požalila što je pokrenula vlastiti biznis. “Ne vidim se nigdje drugdje trenutno. Uživam u svom poslu, uživam što mi nitko ne visi nad glavom, ne moram se raspravljati da nešto napravimo, sama sebi odgovaram za sve dobro i loše. Ako želim, mogu ovaj čas narezati sir i pršut, natočiti čašu vina i uživati dok radim. Sretna sam i zahvalna na prilici da svakoga dana učim nešto novo, družim se s djecom više nego prije, sama kreiram svoj dan, tempo i zadatke, radim s kreativnim i sjajnim ljudima, surađujem s klijentima koji mi odgovaraju po energiji, temperament i viziji.

Nisam postigla nikakvo svjetsko čudo, poduzetnika kao što sam ja ima puno. Da ih ima još i više, bilo bi sjajno. I nije nemoguće doći do toga ako želite i težite tome. Samo treba odbaciti strah i pitati se što je stvarno najgore što mi se može dogoditi ako pokušam?

Danas svatko tko želi naučiti nešto novo ili raditi neki potpuno novi posao, gotovo sva temeljna znanja ima dostupna na Internetu. Ako ima volje, želje i vremena, sve može naučiti iz svoje dnevne sobe. Ako ih nema, opet može jednostano putem Interneta potražiti osobu koja će najbolje obaviti posao koji je potreban. Nije li to sjajno?”

Foto: privatna arhiva Ane Keglović Horvat